PERSONALNA ASISTENCIJA U CRNOJ GORI I INOSTRANSTVU
22.05.2025

Inicijativa mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke) je na Međunarodni dan osoba s invaliditetom (OSI), 3. decembra 2024. godine organizovala Vebinar o personalnoj asistenciji. Na Vebinaru su govorile predstavnice ENIL-a, ULOBA-e, STIL-a i YHD-a, koje su učesnicima/ama pojasnile koncept personalne asistencije i njeno pružanje u Norveškoj, Švedskoj i Sloveniji, što će biti od koristi prilikom izrade novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti i njegovih podzakonskih akata.
Antonella Candiago, službenica za politiku u Evropskoj mreži za samostalan život (ENIL) je objasnila da je članom 19 Konvencije UN-a o pravima OSI pravo na uslugu personalne asistencije OSI zagarantovano kao ljudsko pravo. U tom smislu države potpisnice ove Konvencije moraju u potpunosti pokriti troškove ove usluge u onom obimu koji je OSI neohodan za samostalan život i uključenost u lokalnu zajednicu. Ovo uključuje i Crnu Goru koja je ratifikovala ovu Konvenciju 2009. godine.
Martine Eliasson, politička savjetnica u norveškom pružaocu usluge personalne asistencije „ULOBA” je pojasnila osnovne principe usluge personalne asistencije i njen značaj za OSI i cjelokupno društvo. Odgovarajući na pitanja učesnika/ca, kazala je da je u Norveškoj pravo na ovu uslugu zakonom garantovano OSI koji za njom imaju potrebu najmanje 25 sati sedmično, ali je u praksi moguće ostvariti ovo pravo i onim OSI kojima je potreba za ovom uslugom manja. Usluga je dostupna svim OSI, bez obzira na njihov radni i/ili društveni angažman kao i mjesečna primanja, a finansira se isključivo od strane opština, te zbog toga cijena njenog pružanja varira od grada do grada. Zbog toga OSI u opštinama na sjeveru zemlje imaju ograničen pristup zapošljavanju personalnih asistenata/kinja i finansiranju njihovih zarada.
Jessica Smaaland, politička sekretarka u švedskom pružaocu usluge personalne asistencije „STIL” je kazala da je u Švedskoj jedini uslov za ostvarenje prava na uslugu personalne asistencije utvrđena potreba za uslugom kod OSI, te da se usluga finansira iz državnog i lokalnog budžeta, na način što opštine finansiraju personalnu asistenciju koja se pruža OSI kojima je potrebno do 20 sati usluge sedmično, a država pružanje personalne asistencije OSI kojima je potrebno preko 20 sati sedmično usluge. Odgovarajući na pitanja učesnika/ca, kazala je da ne postoji maksimalan broj sati usluge koji može biti pružen OSI, te da u praksi one OSI kojima je to potrebno mogu ostvariti i 48 sati asistencije dnevno, tj. da im uslugu neposredno mogu pružati dva/e personalna/e asistenta/kinje tokom 24 sata dnevno. Istakla je da postoji razlika cijene pružanja ove usluge između korisnika/ca sa višim i nižim stepenom invalidnosti, ali da višu cijenu pružanja usluge rijetko ko od OSI kojima je potrebna ostvaruje, zbog komplikovanosti procedure.
Elena Pečarič, profesionalna menadžerka i predsjednica slovenačnog pružaoca usluge personalne asistencije YHD „Društvo za teorijo in kulturo hendikepa” kazala je da u Sloveniji OSI koje imaju potrebu za ovom uslugom najmanje 30 sati sedmično, bez obzira na njihov radni i društveni angažman i mjesečne prihode, mogu da ostvare pravo na nju u obimu do 24 sata dnevno. Odgovarajući na pitanja učesnika/ca, pojasnila je da ne postoji razlika u cijeni usluge između OSI sa višim i nižim stepenom invalidnosti, što u praksi predstavlja problem, jer većina personalnih asistenata/kinja bira „lakše” korisnike/ce.
U Crnoj Gori od juna 2024. godine samo OSI koje ostvaruju pravo na dodatak za njegu i pomoć ili ličnu invalidninu i koje su zaposlene i/ili u procesu visokog i/ili obrazovanja odraslih mogu ostvariti pravo na uslugu personalne asistencije. Usluga se u praksi za sada može ostvariti samo do 40 sati sedmično zbog pogrešnog tumačenja Pravilnika o bližim uslovima za pružanje i korišćenje, normativima i minimalnim standardima usluga podrške za život u zajednici. Cijenu usluge utvrđuje i neredovno usklađuje Ministarstvo nadležno za socijalno staranje i ona je jednaka za sve OSI koje ostvaruju pravo na ovu uslugu. Usluga se dijelom finansira iz državnog budžeta i samo neke opštine, koje su voljne, odvajaju sredstva u svojim budžetima za njeno dodatno finansiranje. Samo OSI kojima je jedini prihod dodatak za njegu i pomoć i materijalno obezbjeđenje ne učestvuju u plaćanju troškova ove usluge, dok sve ostale OSI pokrivaju najmanje 10% njenih troškova, a zaposlene čak 50% ili 60%. Razlog ovome je što se primat u primjeni daje Pravilniku o kriterijumima i mjerilima za učešće korisnika, roditelja, odnosno srodnika u plaćanju troškova usluga podrške za život u zajednici, savjetodavno-terapijskih i socijalno-edukativnih usluga i usluga smještaja umesto Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti.
Vebinar o personalnoj asistenciji je organizovan u okviru projekta „Razumimo i jačajmo samostalan život OSI”, koji finansira ULOBA. Snimak Vebinara na našem i engleskom jeziku možete pogledati na .
Komentariši