U POSLJEDNJIH GODINU DANA URAĐENO SKORO NIŠTA NA UNAPRJEĐENJU POLOŽAJA ŽENA S INVALIDITETOM

Uoči Međunarodnog dana žena, Inicijativa mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke), je u utorak 7. marta 2023. godine, organizovala Javnu debatu „8. mart u svjetlu prava žena s invaliditetom – godinu dana kasnije”, putem Zoom platforme i u PR Centru u Podgorici. Ovo je drugi događaj u Crnoj Gori, koji se organizuje povodom 8. marta, a koji je posvećen ženama s invaliditetom, nakon prve Javne debate „8. mart u svjetlu prava žena s invaliditetom”, koju je istog dana prošle godine organizovala I MI Boke.Na ovogodišnjoj Javnoj debati zainteresovane strane su provjerile da li se i u kojoj mjeri djelovalo shodno prošlogodišnje Javne debate.

Glavni zaključak Javne debate je da su u proteklih godinu dana državni sistem i društvena zajednica uradili skoro ništa za unaprjeđenje poštovanja prava žena s invaliditetom, a da bi se unaprijedilo njihovo poštovanje, potrebno im je pružiti servise podrške. U okviru svoje uvodne riječi, osnivačica i članica Skupštine I MI Boke,Dunja Samardžić je poručila da je upravo zadatak društva da žene, djevojke i djevojčice s invaliditetom odmalena motiviše ne samo riječima, već i servisima i drugim oblicima podrške da se pretvore u samosvjesne, odvažne, ambiciozne žene koje su sigurne u sebe i koje vole svoju invalidnost. „To je ključ da žene s invaliditetom imaju ravnopravan položaj sa drugim ženama i ravnopravan položaj u cjelokupnom društvu”, istakla je Samardžić. U svojoj uvodnoj riječi, ministar ljudskih i manjinskih prava, Fatmir Gjeka, ocijenio je da se Vlada Crne Gore i nacionalna dokumenta za unaprjeđenje prava osoba s invaliditetom (OSI) nisu u dovoljnoj mjeri bavila suzbijanjem višestruke diskriminacije žena s invaliditetom. Međutim, istakao je da se to mijenja, jer Strategija za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti za period 2022-2027 godine, žene s invaliditetom detaljno tretira kroz adekvatna rješenja i aktivnosti.

U okviru panela „Šta se uradilo na suzbijanju višestruke i intersekcijske diskriminacije žena s  invaliditetom u Crnoj Gori u proteklih godinu dana?”, predsjednica Odbora  za rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore, Božena Jelušić, ukazala je da je upitna dostupnost obrazovanja, naročito visokog ženama s invaliditetom, dugo vremena na spiskovima nezaposlenih dominiraju žene s invaliditetom, ali i da domovi zdravlja nemaju pristupačna sredstva za adekvatan pristup zdravstvenoj zaštiti. Istakla je da su jedan od glavnih uzroka društveni stavovi koji podrazumijevaju da ženama s invaliditetom nije potrebno obrazovanje, a takođe ni adekvatna zdravstvena zaštita, a naročito zaštita reproduktivnog zdravlja.

Predstavnica Ministarstva rada i socijalnog staranja, Suada Musić kazala je da praksa pokazuje da i pored postojanja zakonskih normi institucije sistema nijesu još uvijek u stanju da pruže efikasnu i efektivnu zaštitu žena s invaliditetom od diskriminacije. Najavila je da će Ministarstvo u narednom periodu raditi na izmjenama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti i njegovim podzakonskim aktima kako bi se pravno prepoznalo rodno zasnovano nasilje, jer trenutno Zakon poznaje samo porodično nasilje, čime će se prepoznati i nasilje nad ženama s invaliditetom.

Glavna savjetnica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Dina Knežević, kazala je da prema informacijama sa kojima raspolažu u toj instituciji u Crnoj Gori postoje svega tri ginekološka stola za žene s invaliditetom. „Istraživanja u smislu reproduktivnog zdravlja kažu da žene s invaliditetom ostaju češće van braka, a ukoliko uđu u brak, velika je vjerovatnoća da će se razvesti. Utvrđeno je da je mnogo veći procenat razvoda kod žena s invaliditetom u odnosu na muškarce s invaliditetom”, navela je Knežević. Istakla je da ono što dodatno pogoršava stanje žena s invaliditetom je oduzimanje poslovne sposobnosti koje, ove žene svrstava u još ranjiviju kategoriju i izlaže je dodatnom ekonomskom nasilju.

Izvršna direktorka I MI Boke, Miroslava-Mima Ivanović, podsjetila je da je ta organizacija ranije sprovela , u kome je 63 odsto ispitanica s invaliditetom reklo da su doživjele da im neko direktno ili indirektno kaže da nikad ne bi bio sa ženom s invaliditetom i da ne bi ostvario partnerski odnos sa njom. Istakla je da ovaj podatak potvrđuje višestruku i intersekcijsku diskriminaciju žena s invaliditetom, koje moraju da se obrazuju, da se zaposle, da se kreću i da su viđene, ako žele da se izjednače sa ženama bez invaliditeta u osnovim očekivanjima od njih, što je rijetkost.

Navela je da je I MI Boke pružila besplatnu pravnu pomoć za 11 žena s invaliditetom u 20 postupaka, pojašnjavajući da to znači da svaka korisnica besplatne pravne pomoći I MI Boke vodi makar dva postupka, što je dokaz da ove žene u prvom susretu s institucijama vrlo rijetko mogu da ostvare svoja prava. Istakla je da su ženama s invaliditetom potrebni konkretni rezultati u praksi, pojašnjavajući da ovim ženama trebaju servisi podrške da bi izašle iz nasilja. Da bi dobile servise podrške, moraju da uđu u centre za socijalni rad od kojih je i dalje samo jedan u Crnoj Gori pristupačan, uprkos prošlogodišnjem obećanju datom na Javnoj debati „8. mart u svjetlu prava žena s invaliditetom” da će se objekti ovih institucija učiniti pristupačnim za OSI u okviru projekta koji finansira Evropska Unija.

Događaj je organizovan u okviru projekta „Učinimo žene s invaliditetom vidljivim”, koji finansira Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava.